Petak, Septembar 14, 2012
" I bila je noć..." :)
Koliko zvuci mogu da smetaju? Popušten ton televizora, majka koja govori da ti je vreme da učiš, nana koja govori da će te zaboleti prsti od kucanja po tastaturi, deda koji ti te ispituje o vožnji. Sve to mi uprvo jako smeta. Čak i da su pušteni na LOW bi mi smetalo, a ne ovako... Kada svi odjednom pričaju o različitim stvarima, a ja bih rado da sam u sobi belih zidova, sa krevetom i policom sa knjigama, tišinu, možda neke piano melodije.
Upalila sam muziku, stavila slušalice i kuliram. Ne pomaže, zapravo, odmaže. Nervoza postaje veća ( sad neko da me čuje rekao bi da sam mlada da imam nervozu). Ali mi sada smetaju svi i sve! Ispred mene zamišljena tačka u koju buljim skoro celu noć. Pokušala sam da se isključim i pobegnem u svoj svet. Lepo je tamo. Bez briga, buke, problema. Neko bi pomislio da sam luda da može da čita moje misli. Kakve samo ja vodim razgovore sa samom sobom. Samu sebe savetujem, zasmejavam i nije mi loše. Tražila bih savet od drugih, ali kako da znam da je iskren? Da neko u svakom izgovorenom slovu ne krije po skrivenu nameru. Kako verovati ljudima? Drugarici, koja će se pobuniti kada dobiješ bolju ocenu? Drugarici koja će te godinu dana slušati kako pričaš o velikoj ljubavi i 367. dana početi da muva tu istu osobu? Komšiji koji će te prijaviti ako praviš kuću ili dodaš jedan sprat? Ili sam ja veliki paranoik ili je sve što kažem istina. Pričala bih ja skroz otvoreno sa ljudima, da nisam svedok svega nabrojanog. Želim prijatleja kojem ću ispričati problem, a on mi neće odgovoritisa " život je to, idemo dalje". Ne treba mi odgovor, aman! Takav ne. Više će mi značiti iskren zagljaj u kojem ću pobeći na trenutak od problema i tišina koja će me smiriti, nego te rečenice izgovorene radi reda. Takvih ima jako malo, pa čak i takvi ponekad razočaraju.
Dobro, niko nije savršen, ali se ljudi ne moraju voditi tom rečenicom ne razmišljajući da li povređuju nekog. Cilj ne opravdava sredstvo! Sada se izvinjavam, moja bela soba me zove.
koliko je ovo za savete tačno, nisi ni svesna.
Možda nekad postanem. :)
Znaš, možda ja vodim razgovore sama sa sobom i svoje savete najviše uvažavam (pa i ako ispadnu na kraju pogrešni, bar znam da je to jer nisam razmislila dovoljno), ali mi je drago što nemam krizu identiteta (poznatije kao 'poremećaj dvostruke ličnosti'). Dobro, nije ceo svet poremećen tako, niti govorim bukvalno o tom psihičkom poremećaju, ali mi je dvoličnosti preko glave!