Petak, Jun 08, 2012
Kako naći čoveka u gomili ljudi?
Svi su ljudi, ali retko ko je čovek. Danas puno njih glumi da je nešto što nije, kako bi se izdvojio od ostalih ili upao u neko društvo, pošto mu drugačije ne ide. Kako da znamo da je neka osoba baš takva kakvom nam se predstavlja? Kako da znamo da to sve nije maska?
Osećam da su ljudi previše proračunati, da za sve što urade postoji neki razlog i da to sve naravno ide njima u korist. Neki ljudi su kao pande. Kad ih gledaš tako su dragi, mili, imaš potrebu da ih zaštitiš i pomogneš im, a ako im se previše približiš i zaboraviš biti oprezan, mogu da te povrede. Dok oni pružaju svoju -šapu- ti pomisliš da je to gest prijateljstva, a oni bi da povrede. Svi misle samo na sebe, a sve što živi ne živi samo, niti živi samo za sebe. A baš se takvi ljudi naljute i čak i ako im uradiš sto dobara i jedno zlo, više će se sećati tog zla. Poštujem ljude koji gledaju svoja posla. Ako već ne možeš da pomogneš, ne mešaj se. Negde sam pročitala : " Ako si promašio svoj život, promaši i moj", dobro rečeno. Koliko god da se trudim, ne mogu da razumem ljude koji su tu samo kada treba da osude ili ti prebace nešto. Sada ispada kao da sam ogorčena na sve, nisam, imam dosta dragih ljudi i dva prijatelja. Da, dva, iako se ja uvek kažem da postoji jedan prijatelj. Imala sam sreću da, pored majke koja je meni i treba svima biti prijatelj #1, još od malih nogu steknem prijatelja koji me nikada neće razočarati. I lep je osećaj kada znaš da je neko uvek tu za tebe. Zapravo, ona mi nije prijatelj već sestra koju je sudbina zaboravila da mi podari (ili roditelji da mi naprave :D ). No, da se vratim na temu. Upoznala sam osobu -no name- i rekla sebi "to je to, on je dobar i braniću ga kad god mogu" (Oh, God, what was I thinking about -.- ). Nemojte da pomislite da je -no name- osoba u koju sam zaljubljena, zapravo je bio drug kojeg sam mnogo volela ( čitaj : volim). Čekaj, lažem. Jeste tu bilo "hemije", ali kada je sve to prošlo, ostao je drug, koliko je to mogao ostati, zavisi kako ko na to gleda. Ali se -no name- promenio i ponekad bih se zapitala da li je uopšte on ono što ja mislim da jeste (wtf ?). Zato nekada zateknem sebe kako dugo,dugo razmišljam o ljudima i njihovom pravom licu. Ili kada se desi da ti drugarica pozajmi žvaku samo kako bi joj ti u istom momentu pozajmila nešto drugo. Znam da su to sitnice, ali se na sitnicama najviše vide neke mane ljudi.
Pomislićete da sam pesimista. Ne, nije meni čaša polu prazna, već polu puna. Samo mi nisu ovo baš najbolji dani. Nema veze, proći će jer sve prolazi.