Ponedeljak, Jun 04, 2012
Čovek sam, ništa ljudsko nije mi strano
"Biti čovek rođen bez svog znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati, postojati, nositi identitet, izdržati atmosverski pritisak svega oko sebe, sve pojave nepredviđene postupke svoje i tuđe,a povrh svega treba izdržati misli o svemu tome. Ukratko biti covek"
Ljudi su različitih religioznih shvatanja, pa imaju i različita mišljenja o nastanku čoveka. Bilo kako bilo, svi će se složiti da niko nije savršen. Grešim, kajem se, pomažem koliko mogu, smejem se, plačem. Kako kaže latinka izreka: "Čovek sam, ništa ljudsko nije mi strano." Mrzim sebe kada nesvesno povredim ljude do kojih mi je stalo, a onda mrzim sebe još više što mi treba vremena da se izvinim i priznam grešku. Ponos. Devojka sam sa stavom koji osuđuje ponos i retko kad ga "koristim", a moja luda glava se seti da bude ponosna uvek u pogrešnom trenutku. I tu sam gde sam. Teško mi je da kažem izvini. Zapravo, mogla bih ja otvoriti inbox i poslati tu reč "izvini", ali ne. Sada je "izvini" postalo izlizano isto koliko i "volim te". Želim da to bude iskreno i od srca. Slažem se da se sve dešava sa razlogom i da postoji sudbina koja katkad ispiše i loše strane, hteli mi ili ne, to je život. Zato najpametnije šta možemo uraditi je izvući iz svega pouku. Svakim danom postajem zrelija, jer mi svaka pomalo neugodna situacija daje iskustvo, iskustvo koje donose godine, koje donosi vreme.Trudiću se da ispravim svoje greške, neću bežati od problema. Hrabrost nije uzeti pištolj i roknuti se kad naiđu problemi, hrabrost je stati na noge i rešiti ih, a prijatelji će biti tu da pomognu.
Život nije film. Ne možemo iznova vraćati scenu koja nam se ne sviđa i poravljati je, a ni dati otkaz glumcima koji nam se ne sviđaju. Život je sastavljen je od prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Zato se sećajte prošlosti, živite sadašnjost, birajte budućnost, samo napred!
Svesni susret sa bolom je hrabrost. Nas uče kako samoubistvo nije hrabrost, jer oduzimanje života svog ili tuđeg predstavlja kršenje zakona. Ako se neko ubija zbog toga što će time spasiti druge živote onda je to plemenito. Ali prisloniti sebi pun pištolj na glavu i pri tome, da ne osetiš pojačano lupanje srca, teško. I taj čin slanja reči izvini, ma koliko izgledao glup je hrabar jer se time suočavaš sa svojim bolom. Reći nekome u oči izvini još je teže i time hrabrije, ali odustajanje od reči izvini zbog razloga izlizanog, to nije hrabrost.
Složiću se da, ako se neko ubije da bi tako spasio nečiji život jeste plemenito, ali koliko zapravo ima takvih slučajeva? Uglavnom ljudi sami sebi oduzmu život zato što su naišli neki dugovi, kriza ili zbog ljubavi. Svi smo svesni da je kriza zavladala svetom, ali ako neko sebi oduzme život zbog novca je nešto što čak i prevazilazi reč kukavičluk. Ti dugovi onda idu na grbaču njegovoj porodici, a pored toga će, i ako isplate dugove, onda morati da se snalaze da dalje žive bez glave porodice. Da ne pričam o tome koliko je bizarno sebi oduzeti život zbog ljubavi, a možda to čak i nije prava ljubav.To je u svakom slučaju samo bežanje od problema.
I ne baš odustajanje od reči izvini, samo mi je dojadilo da se ljudi izvinjavaju za svakakve gluposti, jer osećam da to nije iskreno, da je rečeno eto koliko da se kaže. Trebalo mi je vremena da se izvinim osobi do koje mi je puno stalo jer nisam želela samo da kažem izvini i to je to.